Milivoje Jovanović Milivoje Jovanović - ENECA

12.07.2018.

MSP sektor ključan za razvoj srpske ekonomije

Srbija poslednjih godina napreduje na Doing Business listi Svetske banke i trudi se da poboljša poslovno okruženje i privuče strane investitore ali istovremeno je neophodno podržati domaću privredu, preduzetnike i mala i srednja preduzeća koja predstavljaju ključni sektor za rast i razvoj srpske ekonomije.

MSPP čine 99,8% ukupnog broja privrednih subjekata, generišu oko 2/3 zaposlenosti i prometa, 54,1% BDV, i učestvuju sa 43,2% u izvozu nefinansijskog sektora. 80% od ukupnog broja radne snage radi u MSP i preduzetničkom sektoru. Iz perspektive preduzetnika i malih biznisa čini se da država ipak  više brine za velike kompanije i da se Akt Evropske Unije o malom biznisu (SBA) koji kaže „think small first” ne primenjuje u dovoljnoj meri u praksi.  

ENECA je kroz dosadašnje aktivnosti podržala poslovanje 2.200 malih i porodičnih biznisa i preduzetnika da pokrenu i prošire svoje poslovanje i kao jedan od stejkholdera učestvuje u kreiranju produktivnog i povoljnog preduzetničkog ekosistema. Ono što smo mi u svakodnevnom radu sa MSP sektorom i preduzetnicima uočili kao najveće probleme za započinjanje i vođenje poslovanja jesu: visoko opterećenje zarada porezima i doprinosima, veliki broj parafiskalnih nameta, komplikovane administrativne procedure koje zahtevaju puno vremena, kao i nedostatak izvora finansiranja i neadekvatno preduzetničko obrazovanje.

Zakon o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje propisuje visoke stope po kojima se obračunavaju i plaćaju doprinosi na zaradu (za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje - 26%, za obavezno zdravstveno osiguranje - 10,3%, za osiguranje za slučaj nezaposlenosti - 1,5%). Osnovica za obračun je bruto zarada, tako da ona sadrži porez i doprinose koji se plaćaju iz zarade pa ove obaveze u odnosu na neto zaradu koja se isplaćuje zaposlenom realno iznose oko 63%. Ovako visoke obaveze su za poslodavce prevelik teret, pa u praksi rezultiraju povećanjem sive ekonomije i nekonkurentnošću poslodavaca koji prijavljuju radnike i uplaćuju ove obaveze na pun iznos zarade koju isplaćuju zaposlenima.

Prihvatanje mere da se mladi preduzetnici i lica koja su na birou duže od 6 meseci oslobode poreza i doprinosa na zarade do devet radnika u prvoj godini poslovanja, koju je na osnovu zagovaranja NALED-a prihvatilo Ministarstvo finansija RS, značajno će doprineti poboljšanju poslovnog okruženja i omogućiti osnivanje većeg broja MSPP u narednom periodu. Ukoliko želimo da stavimo srpsku privredu na zdrave temelje neophodno je da u narednih deset godina omogućimo osnivanje i uspešno poslovanje 100.000 novih privrednih subjekata.

U pogledu kriterijuma za određivanje visine iznosa poreza i doprinosa koje plaćaju obveznici po paušalnom principu obračuna, propisano je da se za osnovicu obračuna uzima prosečna bruto zarada. Međutim, nakon toga se na osnovicu primenjuju kriterijumi za umanjenje/uvećanje osnovice, i tu dolazi do ogromnog problema zato što svaka filijala Poreske uprave Srbije ove kriterijume tumači i primenjuje različito. Posledica su ogromne razlike i nelogičnosti u finalnim iznosima koje slične radnje plaćaju u različitim gradovima. Paradoksalno je i da se osnovica oporezivanja uvećava za po 10% za svakog novozaposlenog radnika, a imajući u vidu da preduzetnik ima dodatne troškove oko svakog tog novozaposlenog (plaća zaradu, poreze i doprinose).

Veliki broj parafiskalnih nameta (oko 250), kako na nivou države tako i na nivou lokalne samouprave predstavljaju teret za preduzeća, pogotovo u prvoj godini poslovanja, kako finansijski, tako i kroz veliki utrošak vremena koji je neophodan za rešavanje velikog broja zamršenih i komplikovanih administrativnih procedura. Mere za smanjivanje broja parafiskalnih nameta i njihovo ujednačavanje na nivou lokalnih samouprava sigurno bi doprinelo povećanju produktivnosti i profitabilnosti MSPP u Srbiji.

Trenutno postoji i problem što Srbija ne dozvoljava osnivanje i rad mikrofinansijskih institucija koje bi finansirale start up biznise iz svih industrija, pogotovu u oblasti  proizvodnje  koja nam nedostaje kako bi kreirala dodatnu vrednost koja se kasnije preraspodeljuje kroz usluge i povlači i njihov razvoj. Tek nakon dve godine poslovanja i dva godišnja finansijska izveštaja moguće je aplicirati za komercijalni kredit a sredstva Fonda za Razvoj RS nisu dovoljna  i dostupna početnicima u biznisu zbog visokog sredstava obezbeđenja kredita (hipoteke na poslovne i privatne objekte).

 Izražen je i nedostatak stručnih i poslovnih obuka. Neophodno je naučiti preduzetnike da proizvode svoje proizvode i pružaju svoje usluge na najefikasniji način i po svetskim standardima ali još bitnije pripremiti ih kako da svoje proizvode i usluge prodaju, osvajaju nova tržišta i izvoze na strana trzišta. Zato treba da stiču znanja iz oblasti marketinga, prodaje, elektronskog poslovanja, digitalnog marketinga, savremene komunikacije.

Jedan od problema za početnike i male biznise je i otežana naplata potraživanja (60 - 150 dana) i nesigurnost naplate potrazivanja zbog sporih postupaka naplate sudskim putem.

Neophodno je raditi na umrežavanju preduzetnika koje doprinosi razvoju biznisa i izvoznom potencijalu za tržište CEFTA, EU i druga tržišta jer je malim biznisima jako teško da se razviju samostalno na domaćem tržištu sa slabom kupovnom moći građana, tako da jedino ujedinjeni mogu da izađu na platežno sposobna tržišta gde se prodaju proizvodi visokog kvaliteta i uspešno se bore sa jakom konkurencijom.

Paralelno sa svim ovim merama treba kontinuirano raditi na promociji preduzetništva putem lokalnih, regionalnih i nacionalnih medija i pozitivnih preduzetničkih praksi u Srbiji, kroz trasfer znanja i iskustva uspešnih privrednika iz svake lokalne samouprave. Veliki uspešni sistemi, domaće i inostrane kompanije koje posluju u Srbiji mogu značajno da pomognu malim biznisima kroz program mentoringa i prenosa iskustva i know-how kako bi ubrzali njihov rast i razvoj i uključili ih u svoje lance snabdevanja. Jedan od ključnih stejkholdera jesu i univerziteti i druge naučne i obrazovne institucije koje treba da omoguće da inovacije budu primenjene u biznisu kako kroz kreiranje novih proizvoda i usluga, tako i kroz standardizaciju, optimizaciju i sistematizaciju poslovnih procesa, što bi dovelo do ubrzanog rasta BDP u Srbiji i smanjenje zaostajanja za ekonomijama EU.