Šta je siva ekonomija?

U najširem smislu, siva ekonomija je svaka ekonomska aktivnost koja se obavlja na način da se izbegne zakon, oporezivanje i nadzor države, u cilju sticanja koristi za sebe, a na štetu države, odgovorne privrede i građana.

Suština aktivnosti u sivoj zoni jeste neprijavljivanje prihoda odnosno izbegavanje plaćanja poreza i neporeskih nameta kako bi se uvećala zarada. U sivoj ekonomiji posluju firme koje su registrovane, ali nalaze prilike da izbegnu obaveze prema državi na nedozvoljene načine – isplaćivanjem dela zarada „na ruke“, neprijavljivanjem dela ili svih radnika, neizdavanjem računa i dr.

Ekstremnija forma sive ekonomije jeste crna ekonomija u kojoj posluju potpuno neregistrovani subjekti. Takve „firme“ proizvode robu ili pružaju usluge u neprijavljenim objektima i radnjama i robu plasiraju nelegalnim putem bez prateće dokumentacije i izdavanja računa. Crna ekonomija sinonim je za prekogranični šverc putem kojeg roba ulazi u zemlju bez plaćanja carine i najčešće se može povezati sa organizovanim kriminalom.

Na pojavu i rast sive ekonomije najviše utiču nepovoljni uslovi za poslovanje, pre svega visok nivo poreskih zahvatanja, komplikovana birokratija i smanjenje raspoloživog kapitala na tržištu usled ekonomskih kriza.

Ni u jednoj zemlji siva ekonomija nije u potpunosti iskorenjena. Značajnija pojava sive ekonomije u svetu beleži se od 60-ih godina prošlog veka, a naročiti rast doživela je od izbijanja krize 2008. U najuspešnijim državama obim poslovanja u sivoj zoni kreće se oko iznosa od 7% bruto domaćeg proizvoda dok u zemljama u razvoju kroz neformalne aktivnosti obrne se između 20 i 30% BDP-a pa i više.

Činjenica da je reč o velikim sumama otvorila je raspravu da li bi trebalo deo sive zone ukalkulisati u zvanični BDP. To je pitanje važno jer monetarne i finansijske vlasti odluke o razvojnim merama i monetarnoj politici donose na osnovu podataka o kretanju BDP-a. Ukoliko je siva ekonomija velika onda podatak o zvaničnom BDP-u nije precizan i predviđene mere mogu da budu pogrešne ili da ne daju očekivane efekte.

Suzbijanje sive ekonomije predstavlja veliki izazov za sve vlade sveta. Zbog činjenice da se u sivoj zoni obrće veliki novac i da neformalno zaposleni građani ipak ostvaruju prihode siva ekonomija se prećutno toleriše jer rešava deo socijalnih problema. Međutim, dugoročno siva ekonomija šteti ljudima koji u njoj rade jer su zakinuti za brojna prava, a država i društvo zbog manjka prihoda gube novac koji može da bude uložen u postizanje održivog razvoja.